evo me opet

Evo mene opet. Juhu, kažem ja sam na svoje pojavljivanje. Mogu reći da sam si nedostajao - ovo moje njištanje i rzanje, u vjetar dakako, ali tu sam živ, poletan i možda sam žrtva vlastite opsjene, ali čak mi se čini da sam se pomladio, i duhom, i tijelom. Za svoje godine dobro se držim. Možda ne tako dobro kao Jaca, ali bože moj. Imao sam čepove u ušima, a nije bilo lako naći čepove za konjsko uho, i povez na očima, ali sada je sve ok. He, he, he. Najvažnije je da sam tu, a sada galop.

10.11.2009. u 20:02 | 0 Komentara | Print | # | ^

krntija

Zna se da konji mogu potegnuti ( napominjem da ovo "zna se" nije iz simpatizerstva prema određenima ). Više je u pitanju etiketiranje. Ovih zadnjih dana jako me bole kosti. Mislio sam otići na par masaža, ali kako su mi leđa poveća i ako budu naplaćivali po površini, jadan ja. Zaspao sam prije 21 i bio budan u 5 sati. Malo sam slušao muziku, pušio i pio kavu. Na cigaretama piše da pušenje ubija, ali ja sam još živ. Puno mi je draža ona kutija na kojoj piše da pušači umiru mlađi - protumačio sam da ću umrijeti mladolikog izgleda. Zbilja, trebao bi se ostaviti te grozne navike, ali što sam više među ljudima, više kupim njihove navike.
Ono što me muči su zapravo ova moja bolna leđa. Mislim da sam ekološki osviješten ( osim pušenja ), ali dok sam vukao vrećice iz trgovačkog centra, osjetio sam jaku bol. Bio sam i žrtva diskriminacije, jer mi je neka baba u centru ukrala kolica sa objašnjenjem: " Lijena guzico, što si postala profinjena! U moje vrijeme konji su vukli i teglili i puno veće terete, a tebi trebaju kolica! Uh, gdje ovaj svijet ide, kada su i konji postali gospoda! " Što ću nego spustiti glavu i sve natovariti na leđa.
Iz navedenih razloga palo mi je na pamet da bih mogao kupiti auto. Neku krntiju samo da dovezem jednom tjedno sve što mi treba. Mnogi konji voze auta, i to itekakva, pa što ja ne bih barem tu krntiju? Ali, problem je ako me tko vidi,pa sam iz tog razloga smislio plan. Parkirat ću se negdje iza, negdje gdje nema drugih automobila, brzo pokupovati što imam i gas kući. Gas? Pa dobro, ne gas sa tom krntijom, ali sve ovo je zbog leđa. A zašto bih se sakrivao? Pa tako da neka baba ne poludi.
Hm, nisu sve babe Baba Poleguša i mogu reći da mi taj živahni stvor nedostaje.

31.05.2009. u 07:57 | 0 Komentara | Print | # | ^

kurje oko

Nije dobro puno galopirati. Bogami nije. Iz tog razloga me ni nema tako dugo ovdje, iako nisam nikome nedostajao, ali sam nedostajao sam sebi. Neprestano sam u galopu, pa su mi se istrošila kopita. Kako su kovači već rijetka pojava, skoro pa izumrlo zanimanje, morat ću malo pregledati izloge i vidjeti ima li kakav zgodan par obuće za ove moje konjske noge. Moram ukloniti i kurje oči. Svega se nataložilo na ovom mom konjskom tijelu, a kako je zatoplilo, postao sam opet meta muha i ostalih raznih letećih dosada. Našao sam štalicu sa pogledom na livadu, ali ne usudim se previše kaskati, jer ljudima sam ispočetka bio atrakcija i mila pojava, no kada sam par puta ostavio izmet na travi, jer me stislo, pobunili su se oni koji svakodnevno dovode djecu na igru. Eh, teška li si, konjska sudbino, sa osjetljivim nosevima oko sebe. I eto, sada tipkam prednjim kopitama, gledam sunce, zelena stabla i livadu kroz prozor. Da, zeleno smiruje. Zeleno smiruje donekle. I ptičice. I one smiruju donekle.
Sve smiruje donekle, jer mi je najgore kurje oko koje mi je izraslo na mozgu.
No, najvažnije je da sam se ja ponovo susreo sam sa sobom na starom mjestu, tj.ovdje. I odavde ću opet krenuti dalje i ponovo se vraćati sam sebi. Kao i uvijek.

23.05.2009. u 18:02 | 2 Komentara | Print | # | ^


Ovo jugo me ubija. Teška mi je ova konjska glava - da mi ju je negdje ugurati dok se ovo ne ispuše. Ali takve stvari ne muče Babu Polegušu. Danas me je nazvala, šuštalo je, slaba veza, ali uhvatio sam je.
" Ej, konju, oš ulagat u ? "
" Je li primaju bubreg? "
" Ajd, ne zajebaji. Imaš ti šoldi, a ako nemaš, Baba će posudit, ali daćeš meni dio zarade. "
" Ma, nisam ti ja za to. Nemam love. Forex je za velike igrače poput tebe. "
" Čuj, nisan ni ja još uložila, ali kažu Blabor i Bodež da se da dobro zaradit. A lipo je kruva bez motike, mislin rala, al nije, konju moj? "
Za Bodeža sam znao, ali me kopkalo tko je Blabor. Znao sam da je u pitanju neka zmijurina, ali ako se tako naziva neki financijski guru, mogao sam pretpostaviti da će odmigoljiti sa Babinim novcima.
" Baba, meni netko tko se zove Blabor ne bi ulijevao povjerenje. Ma gdje si samo našla sve te? I jesi ti ikad čula da se netko zove Blabor? Kakvo je to uopće ime? Pa zajebat će te i oguliti do kostiju."
" Ajd, ne budali, nije Baba luda. Dovoljno je Babu zajebava pokojni, vrag ga odnija, da bi ga odnija, u ime oca,sina i duva svetoga, pokoj mu duši, nije on bija tako loš čovik, neka divica Marija oprosti Babi, i one njegove sestre. Neće Babu niko više zajebat. Bodež me spojija sa Blaborom, a nisu in to prava imena, to je za posa. Veliki se šoldi okriću, pa nije lipo ić sa svojin imenon danas kada je narod gladan. A lipo je to ime Blabor, lipa zmijurina. I da ne divanin, oš ili neš? "
" Neću, a nemam ni što uložiti. Ne bih se htio zaduživati za nešto što mi smrdi na financijski inžinjering. "
" Tebi smrdi, a po štalama se vucaraš? A živine li gospodskog li nosa. A kako oćeš. "
Nadao sam se da je razgovor gotov, kada se Baba prebacila na drugu temu:
" Ej, kad već neš to, ondak bi bilo vrime da počmeš pisat nešto o meni, jer vrime je, a mislila san da bi mogli napravit i štogot predstave o meni, a konju? "
" A tko bi te glumio? "
" A Severina, boga ti, ko bi drugi? "
" Baba, moram ići. " Rekao sam i poklopio joj. Izgleda da je i Babi puklo jugo u glavu. Puhalo joj je na sve strane, ali dok je Blabor migoljio svojim skliskim tijelom po Babinoj razuzdanoj mašti, sumnjam da je ona išta drugo primjećivala. Pa i propuh u svojoj glavi.

05.02.2009. u 22:04 | 4 Komentara | Print | # | ^

elegija

Razbacao sam se kopitama po netu i listam kao lud virtualne stranice. Tražim način kako pobjeći iz Hrvatske. Konjski život nije dug kao ljudski, pa ja baš nemam vremena čekati da se stvari ovdje promijene. Kada se sve zbroji, ovdje vlada pasiva i letargija. Mislim da će tako i ostati dok nas netko ne kolonizira, a onda ćemo biti kmetovi ili robovi, ovisno o uređenju koje nam nametnu, iako nam po svemu doživljenom, viđenom i proslijeđenom, odgovara i jedno i drugo društveno "uređenje". Počesto čujem: " Loše je, ali moglo bi biti i gore. " Ja to nazivam mentalnim autotreningom za ropstvo. E, da vrtim ja virtualne stranice i tražim kako otići u Australiju ili Novi Zeland. I drži me nesanica, jer me drži uvijek kada me uhvati neka nesavladiva želja, a ta je da odgalopiram odavde koliko me sve četiri nose. i barem u glavi osjećam se kao Pegaz i letim na pašnjake gdje ću na miru pasti i umrijeti konjski dostojanstveno.
I da, ovo je bila elegija. Ja i ja smo se izjadali jedan drugome, ali i dalje nas obadvojicu muči nesanica. I Pegaza čak.

31.01.2009. u 00:19 | 6 Komentara | Print | # | ^

prema vječnim pašnjacima

Danas je jedan od onih dana kada ne samo da izgledam kao kljuse, već se do najskrivenije pore tako i osjećam. Vidim da mi opada koncentracija, inspiracija, primjećujem slabljenje kratkotrajne i dugotrajne memorije ( više me užasava gubljenje kratkotrajne ) – kao da sam cijeli satkan od amnezije. A znam da je ovo samo etapa na putu prema vječnim pašnjacima u koje ja baš i ne vjerujem, ali me život polako prema njima vodi unatoč mom poricanju.
Ne znam zašto nisam sretan. Iako sam konj, očekivao sam puno više od samog sebe i od drugih. Ja sam dao koliko sam mogao; možda nisam znao uzeti što mi se nudilo, pa odatle ta neproporcionalnost koja me čini tugaljivim i introvertiranim trenutno.
Ja i papir smo se manje-više voljeli tijekom cijelog života, bilo da sam čitao ono što je bilo na njemu napisano, bilo da sam ispunjavao prazne listove. Makar je u pitanju virtualni papir. Zato njemu sve dajem. Čak i kada sam ljut na samog sebe, nezadovoljan napisanim, isfrustriran samim sobom, on trpi sve i pruža svoje gole listove kao utočište mojim mislima – crno ipak dobro pristaje na bijelom. I tako, idu dani, idu konjski, kao i ljudski, ni jednom satu ne možeš oteti kazaljke, niti ih natjerati da idu u suprotnom smjeru makar povremeno.
A ništa, idem opružiti sve četiri – sutra se opet tegli-u principu za ništa.

29.01.2009. u 22:53 | 2 Komentara | Print | # | ^

golf tereni i liste čekanja

Neki dan mi je jedna baba rekla: „ Ajme, i njega bi tribalo gađat cipelom, đava ga odnija što nas upropasti. „ Što ću, nego se složiti sa tim, pogotovo kada sam bacio pogled na njenu glomaznu cipelu koja bi svakako postala modni hit i digla neku tvornicu iz stečajnih muka.
Ali, baba je mnogo, ali jedna je Baba Poleguša. Hvatajući povremena razdoblja bez kiše, u jednom takvom sam odjurio kod nje.
„ Ajd, dođi, đavle, vidićeš ono što ti buljave oči još nisu vidile. „
„ A što to? „
„ Ma, vidićeš kada dođeš. Samo ti dogalopiraj. „
I dogalopirao sam ja do vrha brda na kojem me je čekala Baba Poleguša, ni manje, ni više, pod punom golfovskom opremom. U ruci je držala golf palicu, a preko ramena joj je visjela torba puna loptica.
„ Ajd, ne gledaj me u čudu, bleso živinska, nego lipo pođi za menon. „
Prihvatio sam poziv i kaskao za njom. Nakon par koraka Baba se je uspuhala, a ja se nisam ni snašao, a već sam teglio njene loptice.
„ Moran sačuvat snagu i koncemtraciju za igru. „
Ja sam dahtao pod teretom, Baba je išla ispred mene i tako smo tko lakše, a tko teže, stigli do velikog terena.
„ Vidi, konju moj, Babini truda. „
„ Pa koliko se sjećam, tu su bila polja, radilo se, obrađivalo. „
„ Ajde goni i u kurac. Kakav je to čovik koji jide kupus, blitvu, salatu? Je li to krava ili čovik? Sve se to pokosilo i satralo. Ovo je napredak. Sin mi dobija konc...konc....“
„ Koncesiju. „
„ U pičku materinu i stin ričima kada ne moš lipo objasnit. E, dobio je tu vražju za sve zasluge i za lipi razvitak našeg mista. I eto, ja ti se skroz zaljubila u taj lipi sport. A pogledaj ti te divote! „ Sjale su oči Babi. „ A i opralo se tu neki šoldi. Ajd, da ne divanimo, vidit ćeš sad kako Baba igra. „
Pustio sam je i gledao, mada nikako nisam uspio hvatati pogledom njene akrobacije. Letile su loptice svugdje, osim u rupu, a jedna me je svojski opalila po glavi. A što mi je preostalo do da je dignem i odnesem Babi koja je skakala kao luda i vikala: „ Ajme, kaću više pogodit u rupu? „
Ja sam kupio loptice sa sve četiri kao da sam cirkuski konj, kada je Baba rekla:
„ Ajme, evo i. Popizdit će kad te vide, pa je bolje da se sakriješ. „
A gdje da se sakriješ na livadi, mozgao sam, pa sam otrčao iza Babe nadajući se da će me skriti njeno pozamašno tijelo.
„ Ajme, Baba, opet si sa ton živinon. Ni zemlja se nije osušila, a vidi što je prokleta životinja izgazala kopitima, jeben li joj mater. „ Vikala je Babina unuka i u ruci držala kuhaču kojom je mahala na neposlušnog sina-taj nije htio jesti, pa je hodala sa kuhačom i zdjelicom za njim.
„ Ajde, što ti smeta živina? Neka vidi i on što mi imamo i što se sve može imat kada čovik zna s kin, kako i kada. „
„ Ajd Baba, ne pičketaj, jer ću te ovon kuvačon po leđima. To je sve moja zasluga, a i ćaćina. Što bi ti munjena napravila? A mogli bi sve zabetonirat i napravit lipe apartmane za prave ljude. „
„ Ajme, vidiš ti kako ona priča sa menon, jadna li joj majka. A eno mog lipog unuka. Sad će on doć. „
Nailazilo je muško stvorenje, a ja sam postajao sve manji i manji iza Babe.
„ Lipi moj, bar ti Babu voliš. „
„ Dašto. „
„ A zna Baba da je ti voliš. „
„ A kad si mi dala šuške zadnji put? „ Odgovorio je i spremao se otići, a da nije pravo ni došao.
„ Oćeš ti Babu odvest do grada? Iman važni posli za obavit. „
„ Neću. „
„ A zašto? „
„ Tako. „ Odgovorio je pri odlasku.
„ A, neće te Baba u testament. „
„ Jebe me se. „
„ Vidiš ti ove današnje dice-ništa in ne moš zapovidit. „
„ Ajd, Baba, ne zajebaji i vodi tu živinu odavde. Uskoro dolaze važni ljudi. „ Vikala je unuka gurajući sinu poveći komad mesa u usta. Na trenutak mi je bljesnula slika: „ Unuka se zaskače na mene, prereže mi vrat, a potom na vrućem ulju prži dijelove mog bedra.“ Podilazila me je neopisiva jeza od grive do repa.
„ Neš ni ti u Babin testament. Prije ću Bodeža i konja nego tebe. „ Mrmljala je Baba sebi u bradu, a mene pozvala pogledom. Pošao sam cijeli sretan.
Baba je opet navalila sav teret na mene i počela kukati: „ Čuj, vidiš da Babi nije lako. Otkad san motorom lupila u izlog u gradu, i to bez kacige, ne daju mi da vozin, a ja moran odat, jer san luda kad san u kući. A i Bodež me čeka. Bi li Baba mogla zaskočit na te, pa da skupa ja i ti do grada? „
„ Čuj, Baba... „ Počeo sam govoriti, ali Baba je nevjerojatno umješnim skokom već bila na meni, podbola me u sapi uz poklič: „ E, još da me i konj zajebaje. Šibaj!“
I tako sam dogalopirao do grada, izbacio Babu na mjestu gdje se trebala naći sa Bodežom i sada ležim sa upalom mišića i pitam se razrađuje li Baba svoje. I gdje god da sam se našao, uvijek bi me na kraju zajahali.
A i neka treća baba mi je rekla da Sanader ima 80 miliona kuna i da je bilo na radiu. Zna li netko nešto o tome? Ništa. Netko bi mi mogao odgovoriti da se samo sa babama družim, pa neka njih i pitam.
Tako ću i napraviti. Kada se uspijem dignuti na sve četiri. A dotada ću sanjariti o Novom Zelandu. Nadam se da će me ovce srdačno prigrliti-ako ikad odem tamo.
A moja Baba Poleguša je imala Novi Zeland ispred kuće, a ti, konju moj, kaskaj, znoji se i razdvajaj mora poput Mojsija da bi stigao na mjesta kakva je nekim drugima Bog bacio pred noge. Jer, postoje i oni gore, i ovi dolje, Bogovi. A što onaj gore misli o svemu, još uvijek mi nije rekao. Moje pitanje se nalazi na podužoj listi čekanja.





26.01.2009. u 20:50 | 0 Komentara | Print | # | ^

galop

Bacit ću dalekovidnicu kroz prozor. Pitanje je trenutka kada će se to dogoditi. Ili ću je lupnuti kopitom, kao što je Sokol sinoć Šimu Begovića. Bacit ću je skupa sa Kerumom unutra koji je predsjednicu nezavisnih sindikata nazvao reketarskim ološem, te joj najavio tužbu. Kerum, jedan od naših sposobnih tajkuna, karijeru je započeo razbijajući stolice, lupajući, psujući, jednom davno, u jednoj firmi. Mislim da je bio vozač. I sada će ga ti ljudi izabrati za gradonačelnika u Splitu. Svaka čast. Svaka čast. Biračko tijelo u Splitu je... Ne, ne mogu pisati. Nikad me ništa više nije naljutilo. Uskoro će mi Riđan biti predsjednik države i jedina oaza koju ja ovdje vidim je Republika Peščenica. Galopiram tamo. Galopiram bilo gdje.

14.01.2009. u 19:53 | 3 Komentara | Print | # | ^

virusi-sve zbog vas

Eh, sve mi se čini da je ovo moje blogovanje kao zlatorez-svaka rečenica me košta kao da je ispisujem zlatom, a meni samo cure kaplje znoja.
A kažu da su me napali virusi.
„ Ali gospođo, ja nisam potrošio 914 kuna. Vi mi morate dati neko objašnjenje. „
„ Mi smo vam poslali dopis na vaš prigovor i u njemu vam jasno piše da sa naše strane nismo uočili nikakve nepravilnosti. „
„ Dobro, a koliki mi je potrošak za ovih 10 dana? „
„ Imate potrošenih 714 MB.“
„ Ali nemam.“ Jaukao sam, njištao od jada. „ Nego, recite mi da li se može probiti vaša šifra? „
„ Bežični internet vam je jako nesiguran, tako da je i to moguće. Druga mogućnost je da su vas napali virusi. Ali, mi nemamo ništa sa svim tim. „
„ Jebo majku i virusima. Kao da mi nije dosta i muha brekulja. „ Mrmljao sam.
„ Što kažete? „
„ Ništa, ništa. Sam ja sa sobom. Riješit ću ja već to. „ Promrmljao sam, a luđačka pjena mi se slijevala niz gubicu.
Eto ga, sada i virusi. Pa gdje virusi na mene konja, i to neki virtualni?! Već sam se pomirio da u ljetnim mjesecima trpim napadaje muha brekulja, i mogu se pohvaliti da sam taj problem podosta uspješno rješavao vitlajući repom tamo-amo, ali kako se boriti protiv virtualnog neprijatelja? E, sve mi se činilo da su viteška vremena davno iza mene i sa sjetom sam se prisjećao muha brekulja, velikih, napornih, oštrog uboda, ali itekako stvarnih. To se je zvalo poštenom borbom.
I tako je mene odjebao VIP, a ja sam opet aktivirao svu moguću zaštitu na laptopu i evo sada mogu reći da virusa nema. A tu zaštitu imam stalno tako da odahnuti nisam mogao, pa sam počeo mozgati.
Jesam li ja možda mjesečario shrvan hladnoćom slame u svojoj štalici, pa po noći palio laptop, priključivao se na net i mahnito gledao porniće? Možda se ujutro i budim tako teško, jer sam iscrpljen tim nesvjesnim, ali svakako erektivnim i skupo naplaćenim dijelom svog života? Jesam li i ja kao Malik, a da to ni ne znam? A svako zadovoljstvo košta. No, nisam mogao povjerovati u to – tako nešto bi prije pristajalo Babi Poleguši nego meni.
I tada mi sine nešto još fantastičnije.
Da li sam ja Baba Poleguša? Ili je ona ja? Tko je tu čiji alter ego? Je li se Baba Poleguša uselila u mene, ili je oduvijek u meni i bila? Jesmo li ja i Baba Poleguša nešto kao Dr. Jekyll and Mr.Hyde? Strava me je hvatala od same pomisli što čini onaj drugi dio mene. I tako sam nalazio milion logičnih i nelogičnih objašnjenja za svoj enormno visoki račun i više mi nijedan nije zvučao fantastično. Čak sam se počeo miriti i sa time da nosim u sebi Babu Polegušu. Nosio sam štošta, pa sam mogao i nju.
A da nisam svojim razmišljanjima bio u sferi fantastičnog, uvjerila me reklama na dalekovidnici. Upravo je tekao reklamni Vipov spot, a sliku naočitog Vipovog manekena popratio je slogan: „ Sve zbog vas. „
Izdržao sam njegov tvrdo upereni pogled, a onda se osvrnuo oko sebe. Nije bilo nikoga osim mene samog. I da, Babe Poleguše, ali ona je bila u meni, no dovitljivi Vipov maneken ju je otkrio svojim laserskim pogledom. I zato, ne zajebajite se sa Vipom, jer iako su oni tu zbog vas, oni znaju i koliko vas ima, makar vi potpisali ugovor kao jedan.
A ja sam ostao mozgati i pitati se koliko nas doista ima u meni samom koji surfamo internetom i nabijamo tolike račune, a da ni ne znamo. Ja, Baba Poleguša i tko zna tko sve još. A Vip je slatko spavao ne zamarajući se time, jer ionako smo svi mi novce uplaćivali Vipu i neka se jebemo međusobno.
Ja, Baba Poleguša, virusi i ostala svita.

13.01.2009. u 00:19 | 1 Komentara | Print | # | ^

Bodež5

Neki dan sam preko oka gledao emisiju o oblacima. Uvijek sve gledam preko oka, ili ispod oka, ali dalekovidnicu pogotovo, jer me strah da mi u oko ne uleti Don Kaćunko, a tko bi ga onda izvadio. Nije da imam toliko veliko oko, ali mislim da bi njega trebalo vaditi motikom. Što je sigurno, sigurno je.
E, da se vratimo na oblake. Oni koji su obasjani suncem su bijeli i pahuljasti, a oni drugi su sivi, ili čak crni. Danas sam namjeravao malo kaskati okolo, za galop nisam imao snage, jer nisam baš u formi. Već duže vrijeme se spremam na trbušni ples i aerobik, no još nisam otkrio tehniku kojom bi izvodio trbušni ples. Jedino da se bacim na leđa, sve četiri u zrak, pa malo desno, malo lijevo. I tako sam ja odustao od kaskanja prateći promjenu boje oblaka. Postajali su sve tamniji.
Vrtio sam se po štalici, preda mnom je ležala knjiga " Fantazija za dva pukovnika i jedan bazen" Maria de Carvalha, jedna od onih knjiga koja te osvoji od prve rečenice, a iza mene J.M.G.Le Clezio " Mondo i druge priče " - jedna od onih koja te gnjavi na početku, ali te vješto i polako osvaja kako odmičeš u čitanju. A i iza mene, i ispred mene, i po zidovima, i po podu, stajale su moje rasute misli i ideje, no kako sam ih ja odbacivao, one su se nanovo vraćale i lijepile za mene. Nikako da ih pometem i izbacim van.
A onda je zazvonio mobitel. Vidio sam da je Baba Poleguša-već je duže nisam čuo, a tko zna gdje li je to stvorenje hodalo i čime se bavilo.
" Sritan ti Božić i Noooooooova godina! " Pjevalo je i kreštalo sa druge strane.
" Shvatio sam poantu. I tebi, Baba, a sada prestani kreštati."
" Vidi ljute živine. Ja s tebon lipo, a ti meni tako. A jebala Baba sebe samu ako neće ona drugačije sa svima, pa tako i sa tebon. " Ljutila se raspjevana Baba.
" Ajd, ne ljuti se. Nije mi neki dan. " Rješavao sam konverzacijski nesporazum između mene i Babe.
" E, moj konju, nikako da ti poslušaš Babin pokoji savjet. A ja san ti opet bila na skijanju. I sad san ti vesela, lipo san ti potamnila,a bogami se i lipo provela. "
Htio sam joj reći da je lijepo što je potamnila, jer joj se sada valjda manje uočavaju brkovi, ali sam se suzdržao.
" I znači, i ti si bila među 250 tisuća Hrvata koji su skijali? A ja sam opet rintao. "
" Je, bilo je lipo. Ležala san ti na suncu, bilo je puno zgodni muški, namigivala san ti svima....ma, da ti ne divanim. A što ti non-stop kukaš? Ajd se ti lipo učlani u HDZ. "
" Ni mrtav. A kao da bi oni i primili jednog konja! "
Baba se smijala kao blesava. Bio sam sklon zaključku da se je u zadnje vrijeme počela služiti i nekim stimulansima.
" E, moj konju, primili su oni i veće živine od tebe pod svoje okrilje, pa što ne bi i jednog konja? Čuj, nisu ti ni meni oni nešto dragi, ali lakše ti je tako. "
Osjećao sam pritisak u glavi. Ovo je opet bilo neko vrbovanje.
" Čuj, ne bi o tome. "
Nisam ni dovršio, a Baba je vikala:
" Ej, moran ti ić. Zove me Bodež5. "
Pitao sam se čije li je to kodno ime, nekog petog ili desetog ortaka, ali Baba Poleguša se pozdravljala.
" To mi je novi momak. Aj đavlu šta se je napalija, ali ima Baba eksploziva i za one od 25. Ajd, idjen."
Ostao sam zamišljen, ali i nasmijan. Nema što, pravo hrvatsko ime - Bodež5. Od Babe nisam ni očekivao nešto drugačije, možda nešto čak eksplicitnije poput Pitona25, Cročegrtuša, Veliko Svrdlo, a ni Uskok, Poskok i Zaskok nisu bili eliminirani.
Poslao sam joj poruku: " Baba, vidimo se na kavi. " Neka joj Bodež5 pročita, a ako ne, nazvat ću je, jer me je počeo zanimati život jednog celebrity-a, a Baba Poleguša je to definitivno postajala.

11.01.2009. u 17:31 | 5 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2009  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Studeni 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (7)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (10)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (11)
Kolovoz 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Mjesto kroz koje se protrčava, uspuše i otrči u nepoznatom pravcu.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr